„Zovem se Raphael Fernández. Ja sam dječak s odlagališta smeća... Dječak sam smeća otkad sam dovoljno velik da hodam sam i podižem stvari. S koliko je to godina bilo? – tri godine, a već sam prebirao.“
Kao što nam sam uvod priče sugerira, Raphael je dječak koji živi od prebiranja smeća na smetlištu Behala i prodavanju svega što se prodati da. On je jedan od stotine djece koji su se rodili na smetlištu i nemaju drugog izlaza no živjeti od smeća. Jednog (ne)sretnog dana Raphael će među smećem koje je pristiglo iz prestižnog dijela grada pronaći nešto što će mu zauvijek promijeniti život. Malena kožna torbica s nešto novca i nekoliko tragova značit će za Raphaela nadu u nešto više, u neko bolje sutra. Uskoro će se zajedno sa prijateljima Gardom i Štakorom naći u bijegu za vlastiti život. Troje dječaka s ulice krenut će u avanturu u kojoj će se boriti ne samo za svoju budućnost nego i za snove jednog stranca kojemu će pomoći da dovrši ono što nije uspio prije svoje smrti.
„Smeće“ je priča koja reprezentira sve ono što je suprotno od njenog naslova. To je sentimentalna priča o trojici dječaka koji nemaju ni dom, ni roditelje, ni novac, a za puko preživljavanje moraju po cijele dane kopati po planini smeća koje se većinom sastoji od ljudskog izmeta te posljedično tako i smrdi. Priča je to koja nije izašla u javnost na velika zvona, već se je prikrala i sasvim neprimjetno počela ljudima okupirati srca.
Na prvi pogled ova se priča čini kao avantura za young adult populaciju sa svojim misterioznim tragovima, uporabom šifri, bijegom od policije te preživljavanjem na ulici. Pažljivim iščitavanjem čitatelj zapravo otkriva posve novi nivo i dubinu ove priče koja će zaintrigirati i one zahtjevnijeg ukusa. Naime, trojica dječaka uplest će se u aferu samog predsjednika države koji je godinama krao novac od ljudi i institucija i spremao ga u svoj podrumski sef. Zbog krađe, malverzacije i optužbe za zlouporabu svog položaja, predsjednik se često nalazio na udaru kritika oporbe. Pošto je predsjednik uživao svu moć te neimenovane zemlje Trećeg svijeta, nikada mu ništa nije bilo dokazano na sudu. Sve do ovog trenutka kada je iz njegovog sefa nestalo šest milijuna dolara.
„Naučila sam da se svijet vrti oko novca. Postoje vrijednosti, vrline i moral; postoje veze i povjerenje i ljubav – i sve je to važno. Novac je, međutim, važniji, a cijelo vrijeme kaplje, poput dragocjene vode. Neki se dobro napiju; drugi žeđaju. Bez novca se smežuraš i umreš. Odsutnost novca je suša zbog koje ništa ne može rasti. Nitko ne zna vrijednost vode dok nije živio u sušnom, sušnom području poput Behale. Toliki ljudi, čekaju kišu.“
„Smeće“ je priča koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. To je priča koja zadire u živote najsiromašnijih stanovnika jedne zemlje u razvoju. Priča koja nam donosi teme poput policijske brutalnosti, političke korumpiranosti, elitnog života nekolicine bogatih dok ostatak stanovništva gladuje na smetilištima te nestanak humanitarne pomoći koja završava u rukama beskrupuloznih i gramzljivih ljudi umjesto u rukama najpotrebnijih. No, ovo je nadasve priča koja inspirira. Ona je puna smijeha trojice siromašnih dječaka, njihove neobične snalažljivosti i inteligencije te njihove nepresušne vjere u bolje sutra.
Autor Andy Mulligan u ovoj knjizi koristi nekoliko naratora koji nam donose dijelove priče iz svoje perspektive te u njih ulijevaju svoju individualnost. U početku će za čitatelja ta činjenica biti pomalo zbunjujuća, no sa protekom priče izmjena naracije će se pokazati odličnim načinom za uprizorenje širokog spektra osjećaja, skrivenih misli i jedinstvenih dodira pojedinih likova koji će stvoriti prekrasan mozaik ove jedinstvene priče jednostavno nazvane „Smeće“.
