DemonessTenebrae

"Tamnije od zgrušane krvi" predstavlja zbirku priča od kojih su neke već bile objavljene, a ovdje se nalaze u novom ruhu. Popis priča:
1. Riana u sutonu sivom
2. I to ti je život
3. Model
4. O tome kako je Jurica Kružić propustio priliku da ode u raj
5. Ovo je početak... i ovo je kraj
6. Galerija užasa
7. Slika uzvraća udarac (Galerija užasa 2.dio)
8. Bunar
9. Nevidljiva tinta
10. Ona koja je umakla
11. Pravednici
12. Sanjajući umrle
13. Vrijeme je izgubilo sidro
14. Čovjek ispod tepiha
15. Imam tijelo, nemam krv
16. Slika: Čovjek jede meso
17. Reciklant
18. Teško je biti vampir
19. Vrištač

Većina priča ovdje navedenih pisana je u prepoznatljivom stilu autorice. Bez ikakvih ustezanja ili cenzure, autorica nam izlaže stvarnu slika svijeta viđenu njenim očima. Mnogi će reći da ove priče predstavljaju samo horor priče ili misterij u najgorem slučaju. No, ja to tako ne vidim. Mnoge od ovih priča nose u sebi metaforu i pouku za sve nas. Neke su egzistencijalističke, neke se bave religijskim poimanjem stvaranja svijeta i ljudi, neke u srž stvari stavljaju pitanje što je ljepota, a neke naprosto prikazuju probleme života poput obiteljskog nasilja i otuđenosti od svijeta.

Nekolicina priča dobila je nagradu. Priča "Riana u sutonu sivom" dobitnica je Sfere 2007., priča "Teško je biti vampir" dobitnica je Sfere 2001. i nagrade Gaia 1998./99. za najbolje literarno ostvarenje te priča "Vrištač" dobitnica je Sfere 2003.

Ako bi morala izdvojiti neke od priča, to bi bile "Model", "Nevidljiva tinta", "Čovjek ispod tepiha", "Imam tijelo, nemam krv", "Reciklant" i "Vrištač".

"Model" u svojoj suštini progovara o poimanju ljepote. Koliko smo zapravo opsjednuti sa idealnim proporcijama i uljepšavanjem normalnog jer normalno nije dovoljno dobro. Glavni lik odlazi u toliku krajnost da završi sa mnogobrojnim dijelovima tijela od različitih žena u svom zamrzivaču. I samo se nada da ga ona, njegov model (koju je konstantno pokušavao poboljšavati) ipak na kraju ne mrzi zbog toga.

"Nevidljiva tinta" uspoređuje tintu sa krvi koja kola našim žilama i održava nas na životu. Tinta koja ostaje u nalivperu, kuda ide? Kuda nestaje? Pruža li ona život nezavršenim pričama i neopjevanim junacima? "Ali kakav je to život ako si lik nezavršene priče napisan nevidljivom tintom?", završava junakinja svoje razmišljanje. Junakinja Hana koja i sama nestaje kao i tinta iz njenog nalivpera.

"Čovjek ispod tepiha" priča je o djevojčici koja se boji svoje majke i njenih prijateljica, a ponajviše čovjeka ispod tepiha. Vjeruje da ga je njena majka tamo strpala. Njenog oca kojeg je toliko voljela. Njena majka koja je bila toliko odbojna jer nikad nije razumjela njenog oca ni svijet oko sebe. Odrastajući ona odluči strpati ispod tog starog tepiha i majku i njene prijateljjice. Na kraju i sama shvaćajući veličinu ljudske glupost, ali da bi uspjela preživjeti odbijajući je prihvatiti završi sudbinom svog oca.

"Imam tijelo, nemam krv" djelomice je humoristična, a djelomice priča za razmišljanje. Pisca, koji shvaća koliko se nalazi iznad običnih ljudi i ne mareći mnogo za svoje obožavatelje, svi poznaju po njegovom prvijencu, jednom vampirskom romanu kojeg je napisao sa samo 22 godine. Iako iza toga ima tridesetak drugih nepovezanih djela, svi ga prepoznaju prema tom jednom romanu. Kad ga kontaktira jedna devetnaestogodišnja obožavateljica sa svojim pitanjima o njegovom sveznajućem poimanju vampirske tematike, on ni ne sluti da će mu jednog dana doći na vrata sa vrlo jedinstvenim problemom. Ima tijelo, ali nema krvi.

"Reciklant" je već dosta proslavljena priča koja za sobom povlači nekoliko problema. Daleko u budućnosti, civilizacija se nalazi pred propašću. Prečestim kloniranjem stvorila se bolest koja se naglo proširila populacijom i ostavila većinu stanovništva neplodnim. Sada se svijet suočava sa propadajućim ljudskim rodom, klonovima, reciklantima (umrli koje vraćaju u život novim dijelovima i starim sjećanjem), androidima, kanibalima i slično. Reciklant u pitanju je jedan trgovac koji dolazi u zabačen gradić koji se ne nalazi na karti i na vrlo čudan i bizaran način skonča svoj život.

"Vrištač" mi je najbolja priča ove zbirke. Majka i žena koja se ni u kom pogledu ne osjeća zadovoljno u životu. Mrzi svog muža koji ju prisiljava na odnose i redovito ju tuče, mrzi svoju djecu od koje je jedna petnaestogodišnja drolja, a drugi sedmogodišnji sin potpuno nalik na oca, mrzi svoje ostajanje u kući jer nigdje ne radi. Jedinu joj radost donosi biće zašivenih usta koje skriva u kuhinjskom elementu i koje ju svojim potrebama održava na životu. Kada ju djeca sasvim iznevjere i muž iskali svoj bijes na njoj, Vrištač rastrga šavove i izađe iz svog skrovišta.


Sve u svemu, priče su ovdje da nas potaknu na razmišljanje. Prikazuju nam svijet iz drugačijeg kuta gledanja. Veoma mi se sviđa stil pisanja autorice jer osjećam kao da nam govori istinu i ne preže pred upotrebom psovki ili krvi ili bolesnih prikaza smrti. Radujem se sljedećem romanu, a do tada i pokojoj novoj kratkoj priči :)