DemonessTenebrae

Napisano za i postavljeno na portal: www.citajme.com

„Nitko ne zna zašto se takve stvari događaju, no neki filozofi iz dubine svemira tvrde da smo svi mi na više mjesta odjednom, ali smo svjesni samo jedne realnosti... Svatko u svojoj razini postojanja doživljava događaje koji su samo njemu namijenjeni, koliko god se to činilo nemoguće, tako je svima. Često ti događaji ljude usmjeravaju prema nekom cilju, no tu stvar prelazi pomalo u ezoterične vode i lako se zapitati zašto nekom sve ide glatko u životu, a neko do svega dolazi jako teško.“

Vanja Spirin ime je sa kojim se često susrećemo, no ponekad nam izmakne činjenica koliko je ono zapravo važno u literarnom svijetu Hrvatske i šire. Autor je svoju ljubav prema pisanju otkrio vrlo rano, još u osnovnoškolskim danima te je shodno tome objavljivao svoje uratke u časopisima „Smib“ i „Modra lasta“. S godinama, autor je objavljivao svoje uratke i u raznim zbirkama, časopisima, novinama i internetskim portalima. Stil u kojem se autor najviše pronašao jest fantastika. Tome svjedoči i njegovih pet djela fantastike, književna nagrada „Gaia“ za doprinos književnosti te književna nagrada „Sfera“ za najbolju fantastičnu priču.

Autorov najnoviji doprinos svijetu fantastike jest djelo „Smrtonosna mizija i druge priče“ koje se sastoji od sedam fantastičnih priča. One su redom: „Smrtonosna mizija“, „Legenda o Velikom ratniku“, Vinovnici invazije jednog jedinog svemirca“, „Svemirska stvarčica“, „O piramidama i tajanstvenim svicima“, „Lovac“ i „Nimfa“. Priča koja se spominje u samom naslovu djela, „Smrtonosna mizija“, najopsežnija je i jedina je ispričana iz prvog lica. U nedavnom intervjuu koji je autor Vanja Spirin dao za portal www.citajme.hr objašnjena je riječ mizija koja je u mnogih čitatelja stvarala radoznalost. Naime, to je složenica od riječi misije i vizije, a odnosi se na vizije glavnog junaka koje ga odvode u opasne misije, a sve će to postati jasnije nakon što se djelo pročita.

„Smrtnosna mizija“ priča je koje je glavni junak zagrebački momak iz kvarta koji je nakon mutne prošlosti i spletom okolnosti sreće i sudbine odlučio okrenuti novi list u životu. Od vagabonda, propalice i polu-kriminalca postao je vegan koji voli fileke, a za život zarađuje svojim novim taxijem. Tko bi ikada pomislio da je baš on sljedeći pangalaktički heroj koji će se vodeći iskrenim osjećajima uputiti na udaljeni planet Hertz-Columbus kako bi spasio svoju djevojku od svemirskih loših momaka. Tamo će udružiti snage sa stvorenjima koje inače voli jesti kako bi pobijedio Nečastivog i spasio svoju Esmeraldu, a sve to uz pomoć drevnog okultnog kulta na zemlji zvanog Mitrin kult koji u cijeloj toj priči ima mnogo dublje i skrivenije namjere.

Jednu od najzabavnijih priča, osobno smatram „O piramidama i tajanstvenim svicima“. Heroji priče zaputili su se avionom do bosanskih piramida kako bi uz pomoć druida pronašli stare spise u njenim dubinama i spasili svijet. No, na njihovom (nimalo lakom) putu izdogađat će se nekoliko sasvim neočekivanih situacija koje će čitatelja dovesti do smijeha i (sasvim moguće) na rub suza. Prikaz druida koji oko vatre peku kranjske kobasice toliko je nemoguć da nemamo drugog izbora nego ga prihvatiti kao jedino moguće realno stanje.
Sve priče pripadaju SF i humorističnom žanru, no ni jedna od njih se ne sastoji isključivo od toga. U svakoj priči čitatelj može pronaći nešto za sebe, od krimića preko mitologije i gastronomskih delicija do nasilja i putenih užitaka. Junaci su predstavljeni kao pravi hrvatski junaci, reprezenti svojeg naroda i svoje vrste. Oni su često suočeni sa izborom i životno važnim dilemama koje rješavaju u svojstveno hrvatskom stilu. Ono što se proteže iz priče u priču i povezuje sve naše junake jest neki oblik prijateljstva koje se iskazuje kroz potporu ili povjerenje, no bez obzira na oblik ono konačno utječe na odluke i pozitivnost ishoda priča glavnih junaka.

Djelo je napisano pravim zagrebačkim govorom koji je veliko osvježenje za mnoge čitatelje ljubitelje znanstvene fantastike. Ono govori kako stvari stoje načinom kojim su do tog mjesta dovedene. Autor ne preza pred upotrebom takozvanih prostih riječi, čestog nasilja (ponekad ničim izazvanim) te putenim užicima koji vješto podižu atmosferu djela.

Priče su na prvi pogled zabavne, no svaka od njih donosi neku kritiku društvu. Neke to čine očigledno, a u nekima se poruke vješto kriju. Tako se možemo susresti sa nemogućnošću otplate dugova i potraživanja od Zagrebačkog holdinga, Hrvatske televizije i T-coma, oglušenosti bezdušne vlasti na traženje predstečajne nagodbe, odbijanja junaka univerzuma u trešnjevačkoj udruzi branitelja jer oni zapravo ne poznaju nikog tko se zaista borio i slično. Vanja Spirin znalački kritizira mnoge nevaljale aspekte društva i to kroz jedinstvenu prozu znanstvene fantastike čime se je još jednom dokazao kao jedno od vodećih imena hrvatskog književnog kruga fantastike, autor koji je često predstavljan kao onaj koji može - „spojiti nespojivo“.