Razočarana

Vragoljanka s Trešnjevke  - Marija Jurić Zagorka

Što reći... to nije moja Zagorka koju već znam u dušu jer sam odrasla uz njene romane i nebrojeno sam puta pročitala Gordanu, Gričku vješticu i ostalo. To je samo sjena žene koju smatram idolom.

 

Za samu priču dala bih joj 2*, no pošto ima nekih dovitljivih situacija i ipak se slavi žena koja može parirati muškarcima u svemu, to joj ipak donosi 3*.

 

 

Priča, po mom mišljenju, uopće ne spada u domenu romantične komedije već bi više mogla biti nazvanom 'kako žena može motat muškarce oko malog prsta'. Meni to nije bilo previše smiješno, a niti sam baš doživjela kakvu romantiku. Definitivno nije bilo snažnih trenutaka i velike emotivnosti kao kod ostalih Zagorkinih djela. 

 

Ovo mi se čini kao da je Zagorka pisala u nekim tinejdžerskim danima samo da joj prođe vrijeme. Slažem se da su likovi karikature i služe svrsi utoliko što prikazuju muškarce priglupima, ignorantnima i lako smotljivima kao što su nekada prikazivali žene, pogotovo u Zagorkino vrijeme. 

 

Ono što me se dojmilo jest naš lijepi "staro-zagrebački" govor koji je uvelike kajkavski i daje dodatan šarm knjizi. 

 

Štefica je glavna junakinja, prava puca odnosno vragoljanka s Trešnjevke koja je lagala da je plemenitog roda kako bi se mogla zaposliti u toj poznatoj tvrtci. Naravno, ona je moderna žena, žena koja zna da su žene jednake muškarcima i sposobne raditi baš kao i oni, a da ne pričamo uopće o pameti jel. Nije previše omiljena među šefovima iako radi dobar posao jer nije laka cura odnosno ne flerta i ne izlazi sa šefovima koji su joj se pokušali odmah prvi tjedan umiliti. Nakon što se direktorov sin vrati iz Amerike, a veliki je ženomrzac, susretne se sa Šteficom i između njih padne oklada. Ona će mu dokazati kako žena može lako smotati muškarce romantičnim i umiljatim pričanjem baš kao što on misli da svi muškarci mogu smotati žene. I tada nastupaju mnoge scene gdje Štefica u svemu dokazuje superiornost žena nad muškarcima.

 

Kao prvo, Zagorka puno previše odugovlači, iskreno, ova knjiga bi bila puno bolja da ima na pola stranica koliko ima sada. Ovako se sve te situacije razvlače u nedogled i sva ta Štefičina spretnost, dovitljivost i lukavost jednostavno ispare.

 

Drugo, nekonzistentnost. Likovi su pobrkani. Tri šefa Štefica na početku predstavi i opiše. Kasnije dva od ta tri šefa su zamijenjena.

 

 

Na strani 17, šefovi su ovako opisani: 

 

"Ne znam je li taj prokleti debeli tajnik Tumpić - koji se navek bedasto smije, ili Kralj, koji navek žmiri kak šišmiš po danu, ili je onaj komarac Belović koji popeva kak maček kad mu staneju na rep, a utvara si da ima krasni tenor."

 

A kasnije na strani 99 piše da je Belović šišmiš, a Kralj popeva. 

 

 

I kao treće, mislim da ovo jednostavno nije Zagorkin žanr u kojem se ona osjeća ugodno. 

 

Sve u svemu, lako štivo koje slavi žene, no po mom mišljenju je dosadnjikavo.

 

 

Primjer Štefičinog nadmetanja s direktorovim sinom ženomrscem, Tomicom:

 

 

"- Velim, ljubav je kao kijavica. Kad te pograbi, ne možeš ju sakriti - moraš kihati!

- Da, to je istina - veli on - ali kijavica i ljubav zaražuju samo slabunjave, kržljavce, a ne jake muževe. Zato...

- Nahladiti se može i snažni divlji vranac.

- Onda bi bio samo ždrebić.

- A ja vam velim da je krasni snažni vranac, a kiše kao mačkica."